Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Terenska nastava iz predmeta Hrvatska dijalektologija na studiju kroatologije održava se od godine 2007. pod vodstvom prof. dr. sc. Sanje Vulić. Ove je godine 2. svibnja uspješno održana jednodnevna terenska nastava u središnjoj Hrvatskoj. Osim studenata na predmetu Hrvatska dijalektologija, prof. Vulić je na terensku nastavu povela i četvero studenata diplomskoga studija.
Nastava je počela posjetom Ogulinu, gdje je profesoricu i studente dočekao Zvonko Trdić, predsjednik Katedre Čakavskoga sabora Modruše. Zajedno su posjetili Đulin ponor i Kaštel kneza Bernardina Frankopana, utemeljitelja Ogulina. Šetnja središtem Ogulina nastavljena je do župne crkve Uzvišenja svetoga Križa. Slijedio je posjet Zagorju Ogulinskomu i očuvanomu izvoru Rupećica te prelijepomu Zelenomu jezeru, dubokom sedamdesetak metara. Ivanka Rendulić, koja je rodom iz toga kraja, rado je ispripovijedala legendu o svetom Jurju i Zelenom jezeru. Govorila je na svom mjesnom idiomu, pa su studenti imali priliku uživo čuti posebnosti toga govora o kojem su učili na redovitoj nastavi. Zapažali su dijalektne značajke i analizirali ih.
Središnji dio terenske nastave sačinjavao je uspon do ostataka srednjovjekovne gradine Modruš, odnosno Tržan, povrh nekadašnjega grada Morduša, koji je prije Krbavske bitke imao nekoliko tisuća stanovnika, bio biskupsko sjedište i sjedište kneza Bernardina Frankopana, onodobnoga najistaknutijega pripadnika roda Frankopana. Zvonko Trdić pripovijedao je o prošlosti Modruša. Nakon silaska s Gradine pokazao je sjedište Katedre Čakavskoga sabora Modruše te različita izdanja Katedre koja su pohranjena u njezinu sjedištu u današnjem seocetu Modrušu, koje se s jedva 150 stanovnika stisnulo ispod Gradine kao podsjetnik na nekadašnji slavni Modruš.
Sudionike terenske nastave čekao je još jedan uspon, i to do Lovačkoga doma na brdu Viničici gdje su ih dočekali drugi aktivni članova Katedre. Bili su to etnograf Ive Mihaljević Barak iz Oštarija, Vlade Ševrović i dijalektalni pjesnik Josip Šibarić, prof. Ta trojica zaljubljenika u svoj kraj počastili su profesoricu i studente vokalnim izvođenjem izvornih narodnih pjesama ogulinsko-modruškoga kraja, ali također i specijalitetima koje su sami pripremili posebno za ovaj susret – srnećim gulašom i svinjskim pečenjem. Pjesnik Josp Šibarić također je recitirao svoje pjesme na tounjskom čakavskom idiomu, a Ivan Mihaljević Barak živopisno je ilustrirao oštarski čakavski govor. Terenska nastava završila je u Oštarijama šetnjom po povijesnom Marmontovu kamenom mostu i posjetom župnoj crkvi Gospe od Čudesa, te razgledom ostataka nekadašnje velebne gotičke crkve, koja je bila duga 60 i široka 20 metara.
Čitavu terensku nastavu pratila je Televizija Gospić. Prof. Vulić je intervjuirana o predmetu Hrvatska dijalektologija i terenskim nastavama, a studentica Mateja Ribičić svoje je dojmove izrazila sa studentskoga aspekta.
