Iz kolegija Spomenička baština kao povijesni izvor i Odabrana poglavlja antičke umjetnosti

Grad Varaždinske Toplice, koji smo posjetili u subotu 7. svibnja 2022., smjestio se na južnim obroncima Topličke gore u blizini rijeke Bednje, na sjeveroistoku Hrvatskoga zagorja. Varaždinske toplice najstarije su termalne toplice u Hrvatskoj. U današnjem obliku izgrađene su 1820. godine. Međutim, kvalitetu termalne vode prepoznali su već stari Rimljani koji su na području današnjih Varaždinskih toplica izgradili terme i čitavo naselje Aquae Iasae koje je postojalo oko 400 godina. Ostatci ovoga lječilišno-kupališnoga kompleksa smatraju se jednim od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj.

Između današnjega Varaždina i Daruvara živjelo je ilirsko pleme Jazi (ili Jasi) od VIII. stoljeća prije Krista. Pretpostavlja se da su sjedište imali u Daruvaru, a značenje njihova imena otprilike glasi „posjednici toplih vrela“ ili jednostavnije „topličani“. Nakon otprilike 400 godina na njihovo područje dolaze keltska plemena koja su se pomiješala s Jazima, a potom stižu Rimljani. U I. stoljeću prije Krista, u vrijeme vladavine cara Tiberija, rimske legije pokorile su Ilire. Saznavši za izvore termalne vode, Rimljani su odlučili sagraditi lječilište i nazvati ga Aquae Iasae, što bi u prijevodu značilo Toplice Jaza. Isprva su toplice bile namijenjene liječenju i rehabilitaciji vojnika. U narednim stoljećima toplice su se obnavljale i proširivale, a danas se ovaj arheološki lokalitet nalazi u gradskom parku Varaždinskih Toplica.

Voda se od izvora do kupališnih bazena dovodila dugačkim kanalom. Vrijedi napomenuti da je takva kaptaža izvora gotovo jedinstvena u rimskoj arhitekturi. Jedini sličan bazen nalazi se u rimskom naselju Aquae Sulis u Engleskoj. U termama je osim izvorišnoga bazena otkrivena kanalizacija te kanal kojim se višak vode odvodio u nju. Čitav sustav kaptaže izvora, hlađenje termalne vode i odvodnja do pojedinoga bazena svjedoči o iznimno visokom stupnju znanja i vještine rimskih inženjera.

U II. stoljeću Carstvom su vladali carevi Hadrijan i Antonin Pio iz dinastije Antonina, koji su izgradili nova kupališta u varaždinskim termama. U to vrijeme oslikana je kupališna bazilika (mjesto okupljanja), a nastao je i forum. Oko njega su izrađena dva trijema i monumentalno stubište. Terme su dobile nimfej – svetište bogatih arhitektonskih oblika posvećeno nimfama. Ukrašen je reljefnim prikazima nimfi i drugim mitološkim prizorima te je jedini očuvani nimfej na tlu Hrvatske.

Jedan od zanimljivijih elemenata čitavoga kompleksa naziva se hipokaust (lat. hypocaustum), a riječ je o sustavu grijanja. Naime, u termama je postojalo ložište iz kojega se vreli zrak provodio sustavom kanala ispod poda.

U Varaždinskim toplicama iz prirodnog izvora već tisućama godina izlijeva se vruća voda. Njezina temperatura iznosi 57° C (slika ispod). Ljekovitom je čine minerali kalcij i magnezij, a pogotovo sumpor, čiji se intenzivan miris razlijeva iznad izvora. Od njega voda poprima zelenkastu boju. Sumporna termomineralna voda još se upotrebljava u lječilišne svrhe u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama, a arheolozi su potvrdili da se izvor u Aquae Iasae iskorištava više od 2000 godina.

Rimljani su imali razrađen postupak i pravila za sve, pa tako i za kupanje. Postojao je točno određeni redoslijed na kojem se temeljila arhitektura čitavoga lječilišnoga kompleksa. Taj je postupak trajao vrlo dugo pa su u sklopu toplica postojali i dodatni sadržaji. Budući da se život naselja Aquae Iasae razvio oko izvora vode, a Rimljani su u prirodi tražili lijek, potpuno je shvatljivo zašto su u početku štovane nimfe. One su niža božanstva koja personificiraju sile prirode, a sklone su ljudima. Smatrane su zaštitnicama izvora vode. U naselju Aquae Iasae osobito su štovane lokalne nimfe – nimfae Iasae.

Najvažnije božanstvo bila je Minerva (slika ispod). Najveća i najbolje očuvana skulptura lokaliteta Aquae Iasae danas se čuva u Zavičajnom muzeju Varaždinske Toplice koji smo također posjetili. Pronađeni kip smatra se vrijednim umjetničkim djelom. Kršćani su poganske hramove pretvorili u crkve ili su ih porušili. Jedino je hram posvećen Minervi ostao netaknut.

Iznimna umjetnička djela, nastala u III. stoljeću, prikazi su Eskulapa i Salusa (slika ispod), također božanstava zdravlja. Rimski bog liječništva Eskulap preuzet je iz grčke mitologije u kojoj se naziva Asklepije. Bio je poznat po tome što je mogao izliječiti svaku bolest te oživljavati mrtve. Njegov su simbol dvije zmije oko grane, što do danas simbolizira liječništvo i ljekarništvo. Rimska božica Salus (hrv. spas) njegova je kći.

Arheološki lokalitet rimskoga termanoga kupališta s nizom spomenika predstavila nam je dugogodišnja voditeljica istraživanja dr. sc. Dora Kušan Špalj detaljno objasnivši pojedine faze izgradnje hramova, termi i bazilike. U muzeju nas je kustos zbirke Spomenka Vlahović upoznala s uglavnom starim nalazima reljefa i skulptura pronađenih tijekom ranijih istraživanja, gdje je izložen kip Minerve.

Zatim smo prošetali gradom Varaždinom, usprkos proljetnoj kiši, prije povratka u Zagreb.

Ela Grgurić, Lana Jagodić i Ivan Ban