Donosimo govor kojim se prije trideset godina, 15. siječnja 1992. predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman obratio naciji u povodu međunarodnoga priznanja Hrvatske.

Obraćam se Hrvaticama i Hrvatima i svim građanima Hrvatske.

Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu povijest hrvatskoga naroda na ovome, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je evo i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. Očuvavši u tijeku cijele svoje povijesti, usprkos svim zlehudim nedaćama i ograničenjima, svoju nacionalnu i državnu samobitnost. Hrvatska se nakon devet stoljeća vraća u međunarodnu zajednicu kao slobodna i međunarodno priznata država.

Čin međunarodnoga priznanja Hrvatske od svih država Europske zajednice ima posebno povijesno značenje stoga što se nakon toga više ne može dovoditi u pitanje raspad Jugoslavije i međunarodno priznanje samostalnosti Hrvatske i u okviru svjetske zajednice naroda. Odluku o međunarodnom priznanju Hrvatske donijele su i već prije današnjega dana Sveta Stolica, Njemačka, Belgija, Island, Švedska, Slovenija, Ukrajina, Litva, Latvija, Estonija, Malta, San Marino. Na osnovi zajedničke odluke na današnji dan to su učinile sve države članice Europske zajednice: Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Francuska Republika, Grčka Republika, Republika Italija, Veliko Vojvodstvo Luksemburga, Kraljevina Nizozemska, Savezna Republika Njemačka, Portugalska Republika, Kraljevina Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo Britanije i Sjeverne Irske. Na današnji dan odluku o priznanju Hrvatske donijele su još i Austrija, Švicarska, Kanada, Norveška, Bugarska, Mađarska, a donijet će jamačno i druge zemlje ovih sati i dana. Vjerujemo da će to uskoro učiniti i druge europske države i mnoge druge izvaneuropske zemlje među kojima i Sjedinjene Američke Države i Rusija.

Priznajući Hrvatsku Europa je osvjedočila i sebe u ovom novom dobu demokracije i samoodređenja naroda. Hrvatska, svoja i suverena, ne će iznevjeriti svoju Europu i slobodan svijet. On želi biti njihova zbiljska sastavnica u izgradnji novoga duhovnoga obzorja i međunarodnoga poretka mira i suradnje među narodima. Činom međunarodnoga priznanja otvara se novo razdoblje u povijesti hrvatskoga naroda. Za oživotvorenje pune samostalnosti i neovisnosti Hrvatske dali su svoj obol u pregnućima i žrtvama svi naraštaji naše napaćene, ali i slavne prošlosti. U taj vjekovima sanjan, a sada i ostvaren cilj, ugrađeni su i velebni napori, stradanja i žrtve ljudi naših dana, podjednako domovinske i raseljene Hrvatske. Postigli smo to odlučnošću i razboritošću s kojom smo krenuli u preporod hrvatskoga nacionalnoga bića i u demokratsku preobrazbu Hrvatske s geslom ‘Odlučimo sami o svojoj sudbini’.

Pred nama je zadaća da dokažemo kako možemo biti dobri i mudri gospodari u svojoj slobodi. Svoji na svome u interesu blagostanja i sreće svih građana Hrvatske. Pred nama je isto tako zadaća da svijetu, koji nas je priznao i koji će to ubuduće činiti, pa i onome koji bi nas još uvijek htio poricati, vjerodostojno dokažemo da će demokratska Hrvatska biti dostojan sudionik najnaprednijih težnji slobodna svijeta. Ne dvojim da će hrvatski narod i svi građani Hrvatske znati ispuniti sve te zadaće u novim, posve izmijenjenim, ali bitno povoljnijim povijesnim okolnostima. Ne dvojim zato što nikada nisam posumnjao i što duboko vjerujem u izvorne silnice i stvaralačku snagu naših ljudi i hrvatskoga naroda u cjelini. Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti, naša je i budućnost. Neka je vječni spomen i slava svima onima koji su svojim životima i dijelom pridonijeli oživotvorenju vjekovnoga sna, slobodne i suverene, neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske.

Video-zapis