Rektorova nagrada je najveće sveučilišno priznanje koje student može primiti za svoj uspjeh tijekom studija. Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i ove godine može s ponosom istaknuti da se među dobitnicima nalazi i petero studenata Fakulteta hrvatskih studija. Nagradu za timski znanstveni i umjetnički rad (tri do deset autora) dobile su: Željana Ćelić iz Metkovića i Paola Huljić iz Zaprešića, apsolventice diplomskoga studija psihologije te Veronika Tomak iz Križevaca koja je završila studij psihologije u rujnu ove godine. Tri studentice s Fakulteta hrvatskih studija rad su radile u suradnji sa studenticom Učiteljskog fakulteta Lucijom Huljić. Razgovarali smo s Željanom Ćelić koja je koncipirala odgovore u suradnji s ostalim nagrađenim studenticama. U nastavku objavljujemo treći dio intervjua s dobitnicima Rektorove nagrade.

Željana Ćelić, Paola Huljić i Veronika Tomak – Rizično spolno ponašanje mladih - važnost prevencije

Što za vas znači dobiti Rektorovu nagradu i kako planirate iskoristiti to priznanje u daljnjem akademskom ili profesionalnom putu?

Ponosne smo što smo dobile Rektorovu nagradu te nam puno znači za daljnji profesionalni put. Smatramo da nas je inspirirala za nastavak rada u znanstvenom području, posebice u području poboljšanja socijalnih uvjeta školstva te društveno bitnih pitanja. Nadamo se da će inspirirati ostale kolege da prošire spoznaje u ovim bitnim područjima te poučene iskustvom mladi zaista cijene trud i pažnju koju im pridajemo. Ne postoji bez veze izreka na mladima svijet ostaje.

Kako je bilo raditi u multidisciplinarnom timu na istraživanju, s obzirom na to da ste s različitih fakulteta?

Bilo je zanimljivo raditi u interdisciplinarnom timu te je svakako imalo svojih doprinosa. Kolegice s psihologije su imale ideje o tome što ispitati  i kako provesti istraživanje. Na temelju iskustva mogle su osmisliti nacrt, provesti temeljito istraživanje literature i baviti se statističkom obradom. Kolegica s Učiteljskog fakulteta imala je mnogo iskustva s osmišljavanjem i provedbom radionica tako da je ona bila ključna u primjeni prikupljenih informacija. Naša suradnja je lijepo zaokružila znanstveni pristup i primjenu tih spoznaja u stvarnosti, čemu društvene znanosti općenito teže. Na kraju su sve članice zajedno komunicirale, surađivale i međusobno upotpunile rad. 

Kako ste se odlučili za istraživanje ove vrlo aktualne teme među mladima?

Raspravljajući o tome na koji način bismo mogle doprinijeti znanosti, ali i zajednici, razmatrale smo mnogo različitih tema. Pričajući o tome koja nas populacija zanima, postavilo se i pitanje teenagera, njihovih navika i seksualnog ponašanja. Nekako smo se odlučile postaviti adolescentima pitanja koja se tiču seksualnosti budući da se u današnje vrijeme informacije mogu pronaći sa svih strana, a i živimo u vremenu u kojem se otvorenije priča o tim temama. Zbog toga smo željele provjeriti koliko zapravo mlađe generacije posjeduju korisnih informacija što se tiče zdravog seksualnog ponašanja. U slučaju da njihovo znanje nije adekvatno, bile smo spremne i primijeniti edukativnu radionicu kojom bi se za početak pokazao primjer podizanja svijesti o tim temama.

Što je Vaše istraživanje otkrilo o najčešćim čimbenicima koji doprinose rizičnom spolnom ponašanju mladih?

Uvidom u odgovore srednjoškolaca diljem Hrvatske zaključile smo da u prosjeku posjeduju osnovna znanja što se tiče rizičnog seksualnog ponašanja. Međutim, često se izjavljivalo o nepoznavanju nekih spolnih bolesti, njihovim uzrocima i posljedicama. Upravo neznanje o takvim pitanjima može dovesti do češćeg upuštanja u ponašanja koja onda sa sobom nose nepoželjne posljedice. Također, bile smo svjesne da se o seksualnosti i odgovornom ponašanju premalo govori u srednjoškolskom obrazovanju, a pogotovo u manjim sredinama.

Koje preventivne mjere smatrate najučinkovitijima na temelju rezultata istraživanja?

Najbitnija preventivna mjera vjerojatno je edukacija, jer smanjuje zastupljenost rizičnih ponašanja prije nego do njih uopće dođe. Adolescenti se češće upuštaju u rizična ponašanja jer su skloni impulzivnosti. Međutim, ipak je manja vjerojatnost da će učiniti nešto impulzivno ako posjeduju temeljna znanja koja im mogu pomoći da budu oprezniji u upuštanju u rizična ponašanja. Njihova povratna informacija o radionici bila nam je potvrda da mladi žele surađivati. Upravo zbog toga što su odlično reagirali na provedenu radionicu i smatrali su da im je pružila nove korisne informacije.

Koliko su mladi zapravo svjesni rizika povezanih sa spolnim ponašanjem i koliko ih preventivne kampanje motiviraju na odgovornije ponašanje?

Na temelju našeg istraživanja može se reći da adolescenti posjeduju neka osnovna znanja o rizicima neopreznog spolnog ponašanja. Unatoč tome, razina tog znanja i dalje nije idealna, te bi preventivne mjere zasigurno dobro došle, čak kada bi se radilo i o samo jednokratnim radionicama. Određena su znanja zastupljena među srednjoškolcima, ali česte su i miskoncepcije, tabuu teme te “popularna ponašanja” koja se olako shvaćaju od strane mlađih generacija. Upravo zbog tih razloga edukacijom se neke stvari mogu bolje pojasniti, inspirirati mlade da samostalno više istraže o određenim temama te pružiti prilika da se postave pitanja i o njima međusobno raspravljaju.

Gdje se vidite u budućnosti – želite li nastaviti raditi na temama vezanim uz prevenciju i javno zdravstvo ili imate drugačije profesionalne ambicije?

Željana: Osobno se vidim u nekom od područja psihologije koja su bar u neku ruku povezana sa zdravstvom. To može biti rad u sklopu javnog zdravstva, privatnog zdravstva, neka od organizacija vezana uz mentalno zdravlje djece li odraslih, ali zanima me i nastavak znanstvenog rada u tom smjeru.

Veronika: Vjerujem da bi bilo odlično nastaviti s istraživanjem zdravih navika adolescenata te s provedbom preventivnih mjera. Iako su adolescenti bitna populacija za proširenje znanja jer su u začecima svojih odraslih života, smatram da i ostale populacije mogu profitirati od sličnih preventivnih mjera, o tome se također može razmišljati. Bilo bi mi drago da mogu pozitivno utjecati na stavove o seksualnim pitanjima ljudi u Hrvatskoj, no to je samo jedna od tema koja me zanima.

Paola: Nadovezala bih se na kolegicu i rekla bih da mi ovaj projekt koji smo provele u može uvelike pomoći u daljnjem profesionalnom radu i razvoju. U budućnosti se itekako mogu zamisliti u zdravstvu i prevenciji s obzirom na moju ljubav prema kliničkoj i zdravstvenoj psihologiji. S druge strane volim se baviti istraživanjima te bih mogla krenuti i u tom pravcu, a ove godine ću se time i baviti u sklopu stručne prakse u Portugalu.

P.S. Zanimljivo je jer smo se na Jarunu slikale sa fiktivnom Rektorovom nagradom u nadi da ćemo ju dobiti te se naša želja uistinu i ostvarila.