Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento prikazuje sve vrste i glavne karakteristike brodova koji se spominju u prva tri sveska Hrvatskih pomorskih regesta. RMC I–III obuhvaćaju oko 16.000 dokumenata koji se, između ostaloga, odnose na jedrenjake koji su plovili Jadranom i Mediteranom u 18. stoljeću.

Studija prikazuje 18.536 spomena plovila klasificiranih u 79 različitih naziva koji se uspoređuju s obzirom na njihovu etimologiju i razna obilježja poput nosivosti, jedrilja i namjene. Analiza pokazuje kako su vlasnici brodova radije koristili manje brodove (nosivosti do 300 tona), dobrih maritimnih svojstava, a čiji je brz utovar i istovar išao u prilog ubrzanu ritmu toga stoljeća.

Brod koji se najčešće spominje jest trabakul sa svega 14,55% prisutnosti u dokumentima, zatim tartana (11,49%), pelig (8,06%), pulaka (6,23%), marsilijana (6,18%), filjuga (5,10%), barca (4,86%), keč (2,21%) i bracera (2,01%). Čak 70,82% sveukupno navedenih brodova odnosilo se na plovila srednje i manje nosivosti (do 300 t), dok se 20,65% sveukupnoga prometa, izvanjadranskog, mediteranskog (prema Jonskim otocima i dalje) te prema sjevernim morima, odnosio na brodove veće nosivosti (iznad 310 tona) među kojima su nave i vašeli (15,33%) te fregaduni (4,36%).

Komparativnom analizom njihovih karakteristika i posebnosti pokazano je da je između luka istočne i zapadne obale Jadrana u osamnaestom stoljeću postojala intenzivna dnevna trgovina čija je glavna značajka bila nevjerojatna dinamičnost maloga i srednjeg poduzetništva koje se uspjelo etablirati kako u pomorskoj trgovini, tako i u brodogradnji, ostavivši golem utjecaj na obje jadranske obale.