Zagrebačka je kuhinja jedinstven izlog hrvatske kuhinje, sklad vrlo zanimljivih i ukusnih, često naizgled posve nespojivih oprečnosti. O bogatstvu i raznolikosti zagrebačkih stolova, prepunih ukusnih jela i pratećih pića svjedoče i pisane kuharice, među kojima je i prva Zagrebačka kuharica, autorice Marije Kumičić iz 19. stoljeća. Ona se izravno oslanja na ondašnje europske građanske uzore, Katarinu Prato, Sint-Hylairea, ali ne zaboravlja ni domaća, narodna jela.
Zagrebačka kuhinja mješavina je bogatog nasljeđa, tako da se u njoj ocrtava povijest grada obilježena mijenama. Zagrepčani su onome što jedu oduvijek poklanjali veliku pažnju. Već u srednjem vijeku na Gradecu je bilo 90 obrtnika prehrambene struke. Vrijedi istaknuti da Zagrepčani rado kuhaju doma, iz čega su nastala i brojna tradicionalna gastronomska događanja s prezentacijama i ocjenjivanjima u gradu i okolici. Istraživanja pokazuju da su Zagrepčani, možda i zbog nesumnjivo bolje ponude namirnica, veći štovatelji mediteranske kuhinje, posebice dalmatinske, od stanovnika Dalmacije te da su moderna zagrebačka kuhinja i navike Zagrepčana, zdravstveno procjenjujući, u hrvatskome vrhu.